Kao što je dogovoreno na sastanku EU lidera 23. listopada 2014, Europska Unija postavila je nove ambiciozne ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Dok EU dobro napreduje u ostvarenju energetskih ciljeva za 2020, okvir za integriranu politiku za period do 2030. osigurat će regulatornu sigurnost za investitore i koordinirani pristup među zemljama članicama.
EU šefovi država i vlada dogovorili su glavne ciljeve i strukturu EU okvira o klimi i energiji do 2030. godine. Dogovoreni ciljevi uključuju smanjenje emisije stakleničkih plinova za barem 40% do 2030. u usporedbi sa nivoom iz 1990, obvezujući cilj za udio obnovljivih izvora energije od barem 27% i indikativni cilj povećanja energetske učinkovitosti od barem 27%. Energetski ciljevi podići će sigurnost EU u opsrkbi energijom i pomoći u smanjenju ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima. Kako ostvariti tako ambiciozne ciljeve? Glavni mehanizam bit će reformirani sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) sa instrumentom da stabilizira tržište na način predložen od strane Europske komisije. Cilj od 40% bit će ispunjen zajednički na najisplativi način, sa smanjenjima u i izvan ETS sektora. Okvir za 2030 vodi kontinuiranom napretku u smjeru smanjenja emisija štetnih plinova i konkurentskom i sigurnom energetskom sustavu koji će energiju učinitih cjenovno prihvatljivom svim korisnicima. Također, kreira nove mogućosti za rast i nova zaposlenja.
Još dugoročnija perspektiva razvijena kroz dokument Europske komisije „Vodič za konkurentsku ekonomiju sa niskom razinom CO2 do 2050“ razmatra isplativi put za postizanje značajnijih smanjenja emisija do sredine stoljeća: 80% u usporedbi sa nivoom iz 1990. Također, pokazuje kako glavni sektori odgovorni za emisije u EU – proizvodnja električne energije, industrija, transport, građevinarstvo i drugi mogu na isplativ način prijeći na ekonomiju smanjenih emisija CO2. Ekonomija smanjene emisije CO2 imat će puno veću potrebu za obnovljivim izvorima energije, energetski učinkovitim građevnim materijalima, hibridnim i električnim vozilima, pametnim rješenjima opreme za povezivanje sa energetskom mrežom, tehnologijama za prikupljanje i skladištenje ugljika.
Posljedično, potreba za značajnim promjenama, uz podršku EU i nacionalnih zakonodavnih mjera, vodi ka mogućnosti razvoja solarnog sektora koji se suočava sa izazovom daljeg unapređenja solarnih proizvoda i energetski učinkovitih tehnologija.
Izvor: Europska komisija